Proces lijevanja metala za metalne skulpture

Lijevanje-voska, poznato i kao lijevanje izgubljenog-voska, temelji se na vrlo jednostavnom principu: izrađuje se voštana figura, a zatim se na nju izlije sloj-materijala modela otpornog na toplinu pomoću-formirajuće metode. Kalup se zagrijava dok se vosak ne počne topiti, a zatim se suši, ostavljajući šupljinu koja podsjeća na voštanu figuru. Zatim se u tu šupljinu ulijeva rastaljeni metal. Nakon što se rastaljeni metal ohladi, kalup otpada i nastaje replika voštane figure. Lijevanje-po izgubljenom vosku veliki je izum u povijesti metalurgije, budući da su preciznost i složenost njegovih lijevanih oblika neusporedive s drugim metodama lijevanja.

Lijevanje keramičkih ljuski je relativno nova tehnika, uvedena iz industrijskog lijevanja sredinom 1960-ih, a koristi se u najmanje 95% komercijalnih umjetničkih ljevaonica. Keramička ljuska se fiksira na koloidni silicij, voštana figura se uroni u kašu, a zatim se nanese sloj praškastog vatrostalnog materijala (gipsa). Smjesa se može pustiti da se osuši na zraku ili uz pomoć ventilatora. Ovaj se postupak ponavlja oko sedam puta, formirajući školjku debljine 3-8 inča oko voštane figure i sustava vrata. Parom ili brzim zagrijavanjem voštana figura će se potpuno otopiti, dok se vanjska ljuska zagrijava na temperaturu daleko višu od one kod punog kalupa. Ovo također uklanja sav preostali vosak i, što je još važnije, omogućuje spaljivanje keramičkih komponenti unutar školjke, čineći je robusnijom i sposobnijom izdržati pritisak koji stvara rastaljeni metal.